i……. krenuli smo!

Stiglo je i jutro polaska. S novog aerodroma ( koji izgleda super btw ) i prve jutarnje kave krenule smo prema Frankfurtu i Chicagu.

2440

Malo umorne od puta ali uzbuđene i pod adrenalinom stižemo u windy city. Uzimamo auto u zračnoj luci i zahvaljujući mojoj “navigaciji” gubimo se u predgrađu Chicaga 🙂 ali kako nije svako zlo za zlo, prolazimo kroz najbogatiji dio predgrađa, gledamo prekrasne kuće i okućnice i divimo se zelenilu  i miru tako blizu a opet tako daleko od žiže velegrada.

Iako velegrad ( treći po veličini u USA ) više imam osjećaj da sam u manjem gradu. Centar je smiren unatoč neboderima koji paraju nebo, puno je zelenila i jezero nekako ublažava oštrinu zgrada.

Isprobavamo jel imamo muda na Tiltu – JOHN HANCOCK BUILDING  i jedemo u Gino’s East restoranu Gino’s east poznatu deep dish pizzu i oboje je nevjerojatno!

Spavamo u apartmanu u meksičkoj četvrti, kupujemo u lokalnom dućanu koji vrvi voćem, povrćem, tortiljama i listovima kaktusa. Bacamo novčiće za cestarinu ( u nadi da nećemo dobiti kaznu za koji mjesec ) i lagano dižemo sidro jer Majka cesta čeka 🙂

Packing for roadtrip

Ok, jos jednom spavamo i krecemo! No prije se treba spakirat. I opeglat sve. Jedna sam od onih koje mrze peglanje. Iz dubine duse. Ali sve za Mother road! 😀

Sto ponijeti, koliko stvari, koliko cipela… Vjecita zenska dilema. Zbog cestih selidbi i putovanja, nekako sam uspjela obuzdat navalu nosenja hrpe jer u konacnici, sve se svede na par osnovnih komada. 

I sad je i to gotovo. 

Treba zaspat ovu noc….. 

Sugarland

obzirom na skoro 4000km pred nama, dugom putovanju i još dužem vremenu koje ćemo provesti u autu , mjuza ili bolje rečeno soundtruck našeg putovanja je Must have 🙂

inače sam freak za mjuzu, za sve slažem playliste a najdraže su mi one za auto. i moj opus varira od LOL to OMG. nisam glazbeni snob, sve mogu poslušat – jednom 😀

i svi koji su radili playliste za bilo kakvu priliku, znaju da – ako se želiš fakat izgubiti u mjuzi – treba malo vremena i truda da playlista sjedne.

slažem istu već nekoliko dana i tek sam na 115 stvari. znam da je za očekivat bolje reći obveza je da su gore neki od poznati hitova kao Viva Las Vegas i Sweet home Chicago ali moja će sadržaviti i neke tipične za nas poledancer-ice 😉

Papa Mali – Sugarland je jedna od takvih 🙂

stoga evo djelića moje playliste a tko želi može nastaviti niz….be my guest 🙂

  • Norah JOnes – Come away with me
  • Asaf Avidan – Bang bang
  • Blake Shalton – kiss my country ass
  • Leon Bridges – river
  • Otis Redding – the dock of the bay
  • Alabama shakes – be mine
  • Aloe Blacc – i need a dollar
  • Beth Hart – your heart is as black as night
  • Chris Stapleton – Tennessee whiskey
  • Citizen cope – sideways
  • Danzig – she rides
  • Destiny’s child – woman independent
  • Gibonni – libar
  • Guns and roses – sweet child of mine
  • Haustor – šejn
  • Total giovanni – human animal
  • Janis Joplin – summertime
  • Jimi Hendrix – little wing
  • Joe Cocker – with a little help from my friends
  • Kid Rock – Cowboy
  • Johnny Cash – hurt
  • kings of leon – back down south
  • Lana del Ray – west coast
  • Lenny Kravitz – always on the run
  • Pips chips i videoclips – čuvar močvara i trava
  • Skeewiff – man of constant sorrow
  • Slay and the family stone – everyday people
  • Kandžija i gole žene – Ja se zovem
  • Gareth Brooks – that girl is a cowboy
  • Cult – indian
  • Doors – LA woman
  • sting – desert rose
  • elbow – gentle storm
  • yammat – putujem
  • llorca – I cry

Roadtrip to Split

Od kako smo otvorili Pole Philosophy studio u Splitu, svake godine organiziramo dan otvorenih vrata, posjetimo našu splitsku ekipu i dobro se zabavimo 😉

Prošli rujan naš roadtrip je bio fantastičan! Hvala Sixt rent a car na sponzorstvu, autić nam je bio taman! Spavanje na Pagu, sunčanje na bazenu, kupanje u moru i ples u našem splitskom studiju učinili su da nam  taj vikend ostane dugo u pamćenju.

IMAG1545

Naša splitska ekipa nas je super ugostila i veselimo se ovogodišnjem druženju! U današenje vrijeme teško je okupiti ekipu, ali kad radiš posao koji voliš – svemir se sam posloži 🙂

strah od letenja

Ne , ne referiram se na Ericu Jong 🙂 Pišem o stvarnom strahu :O

Moj prvi let je bio kad sam bila mala, niti godinu dana, utrpali su me u avion, relacija Beograd – Split i tako sam se vozila godinama bez razmišljanja o letenju i bez straha od istog.

Ljudi oduvijek žele letjeti, taj poriv u nama je neosporan. Oduvijek želimo ići u visine, pokoravati brzine i gledati svije iz ptičje ili vanzemaljske perspektive.

No, nakon dva turbulentna leta i malo godina, nelagoda prema letenju raste. Međutim, moja strast prema putovanjima uvijek nekako nadvlada. Srećom uvijek imam prijatelje pored sebe koji će taj strah umanjiti ili učiniti da nestane 🙂 Jer ono što nas čeka s druge strane leta je – neprocjenjivo 😉

media_1967205196